Edit-a-thon

From Outreach Wiki
(Redirected from Low-key edit-a-thon)
Jump to navigation Jump to search

KulMedia – predstavljanje kulturnog nasleđe i baštine u medijima

ZASTUPLJENOST KULTURNE BAŠTINE DIFERENCIJALNIH NACIONALNIH SKUPINA U MEDIJIMA I DRUŠTVU CRNE GORE



Edukativni centar Montenesoft

Radionica: Dani evropske bašine 2021

Tema: Heritage - All inclusive


Zastupljenost Srba i njihovog kulturnog nasleđa u medijima u Crnoj Gori

Rad na ovu temu svakako bih započela ovim lijepim i iskrenim stihovima jednog od najvećih pjesnika, Jovana Jovanovića Zmaja, čije pjesme danas permanentno obogaćuju našu kulturu. Zapravo, smatram da je kroz jedan stih rečeno gotovo sve ono o čemu bismo mogli da pišemo i pričamo danima, neprestano otkrivajući nove svjetove i nepresušne izvore svega onoga što se može svrstati kao dio kulture. Jasno je da kada govorimo o Crnoj Gori, govorimo o jednoj šarenolikoj tj. multietničkoj i multikulturnoj sredini. Različitosti, vidljive na svakom koraku, dio su našeg svakodnevnog života. Iz njih proističe, i sa njima se razvija, naša blistava luča koja osvjetljava naš put ka jednom boljem, plemenitijem i solidarnijem društvu. Pripadajući jednoj nacij, težićemo da one iskonske vrijednosti konstantno čuvamo, ne dozvoljavajući da se na bilo koji način oskrnave, a njihovo postojanje dovede u pitanje. Naravno, čuvajući svoje ne smijemo izostaviti, ni zaboraviti koliko je važno poštovati i čuvati tuđe. Ukoliko tako postupamo, otvorićemo mogućnosti za kreiranjem jednog skladnog i autentičnog društva, u kome će raznolikosti biti ključ napretka i upjeha. Kao neko ko je po nacionalnsti Srpkinja, smatram da je zastupljenost ovog nacionalnog korpusa kako u društvu, tako i u medijima sasvim dovoljna. Naime, prije svega bih se osvrnula na ono što smatram relevantnim u ovom pogledu, a to je činjenica da ne postoji razlika između Crnogoraca i Srba. Tu diferencijaciju koja se stvara između ove dvije nacionalne skupine sagledavam kao produkt drugačijeg načina tumačenja istorije, istorijskih činjenica i okolnosti. Naglašavam, nikakva etnografska ili krvna razlika ne postoji, barem prema mom mišljenju. Ovo govorim kako bih istakla da sam pripadnik većinskog naroda u našoj zemlji (Crnogorci i Srbi) i da je, samim tim, zastupljenost i očuvanje naše kulturne baštine na jednom zavidnom nivou. Istakla bih da, ipak, postoje izvjesne rupe na putu očuvanja tradicije, običaja i kuturnih vrijednosti. Smatram da bi mediji trebalo mnogo više plasirati sadržaj koji će nas učiti i podsjećati na ono što smo mi. Kao neko ko se dugo godina bavi folklorom, uviđam da naš narod nije dovoljno svejstan našeg kulturnog bogatstva. Plasiranje sadržaja, kroz brojne emisije ili novinske članke, u kome bi se govorilo o našoj igri, pjesmi, običajima, nošnji, omogućilo bi nam da kvalitetnije očuvamo ono što imamo. Nije li lijepo slušati o načinu života naših predaka, o načinu na koji se razvijala naša igra i šta je to što je simboliše i koliko ona zapravo govori o nama kao narodu? Nije li neophodno slušati o svim onim lijepim građevinama koje su svjedoci jednog vremena, a bez kojih danas naš kulturni duh ne bi bio tako jedinstven i uzvišen? Baveći se svim ovim sferama našeg kulturnog nasljeđa, neophodno je da, kako kroz medije tako i na druge načine, doprinosimo podizanju svijesti o svakom dijelu našeg identiteta, jer ćemo samo tako usjeti da kolektivno nadogradimo i očuvamo ono što imamo. Njega i briga, osnova su za razvoj svakog pojedinca i održavanje njegovog života. Jednako onoliko koliku su važne za svaku individuu, toliko su značajne za društvo u cjelini i očuvanje njegovog identiteta. Ono na šta bih se, takođe, osvrnula jeste činjenica da moramo raditi i na očuvanju jezika i pisma. Svjesni smo da se, sve više, kroz naš jezik prožimaju strane riječi, fraze i slengovi, što je produkt brojnih savremenih događanja. Zato je neophodno da u svakom trenutku koristimo naš jezik u potpunosti, jer ćemo samo tako doprinijeti njegovom održavanju i njegovanju. Takođe, smatram da je i upotreba ćiriličnog pisma svedena na najmanji nivo. Iako je jasno da su u Crnoj Gori potpuno ravnopravna oba pisma (ćirilično i latinično), neophodno je da radimo na održavanju i promovisanju onog što nam je identitetski bliže, naročito ako uzmemo u obzir da je prva knjiga na ćiriličnom pismu kod Južnih Slovena (Oktoih prvoglasnik) štampana u štampariji Obod na Cetinju.

Kada rezimiram sve ono što smatram relevantnim, a tiče se ove teme, jasno mogu istaći da narod kome ja pripadam ima dovoljno prostora da u medijima, ali i u društvu, predstavi svoje vrijednosti. Naravno, važno je taj prostor koristiti na valjan i kreativan način, kako bi se osigurala mogućnost da se individue zainteresuju za pitanja sopstvene tradicije, običaja, istorije i kulture i samim tim uključe u njihovo očuvanje. Ono što bih istakla, a što smatram da je izuzrtno važno, jeste neophodnost isticanja i davanja većeg prostora narodima koji su, ipak, manje brojni u našoj zemlji (Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Romi…). Potrebno je da se ovim narodima daju veće mogućnosti da govore o svojoj kulturi, religiji i vrijednostima koje proističu iz njihove kulturne baštine. U društvu u kom procentualno ima više Crnogoraca i Srba, zbog same brojnosti (barem tako smatram) omogućen je veći prostor za interpretiranje sopstvenog kulturno-istorijskog sadržaja, čime se, nesvjesno, zanemariju druge grupacije. Zbog toga je važno osvrnuti se na njih, oslušnuti njihova mišljenja i raditi na onome što oni smatraju relevantnim u kontekstu načina da se njihova tradicija i običaji održe i izgrađuju. Čuvati sopstveni identiet i njegovati sopstvene vrijednosti, a pritom poštovati i boriti se za druge, jeste naš imperativ, jer ćemo samo tako uspjeti da stvorimo jedno zdravo i solidarno društvo!

Isidora Vilotijević


Zastupljenost Albanaca i njihovih kulturnog nasleđa u medijima u Crnoj Gori

Crna Gora je jedna zemlja u kojoj postoje razne kulturne baštine. Svako ima pravo da pokazuje odakle je došao i šta nasleđuje, svako je slobodan da isakzuje svoju vjeru i naciju. S obzirom na to da u Crnoj Gori postoji i nekoliko manjinskih nacija, svaka od njih se poštuje i živi slobodan život u ovoj zemlji. Što se tiče manjinskih prava (jednoj manjini pripadam i ja), zadovoljna sam kako je moja manjinska nacija zastupljena u medijama i u društvenom životu. Manjinska prava su propisana ustavom. Pravo na informisanje na sopstvenom jeziku je jedno od osnovnih ljudskih prava i u neposrednoj je vezi sa ispoljavanjem nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta. Kroz ovo možemo shvatiti da informisanje pripadnika nacionalnih manjina na maternjem jeziku spada u grupu najvažnijih manjinskih prava i političkih prava jer predstavljaju uslov za vladavinu prava i demokratskog života jednog društva.

Nacionalna manjina kojoj ja pripadam jeste dovoljno zastupljena u medijama Crne Gore. Dnevne vijesti koje se emituju na albanskom jeziku, emisija Mozaik (realizuje se vikendom) obuhvata dešavanja u svim mjestima nacionalne manjine Albanaca.

Kao nedostatak, pomenula bih dnevne novine, jer nema nijednog lista pisanog na albanskom jeziku, s obzirom na to da ima ljudi koji vole da čitaju i saznaju barem najbitnije vijesti na svom jeziku. Nadam se da će uskoro i to biti moguće.

Takođe treba pomenuti i važne datume nacionalnih manjina koji se čestitaju i emituju na svakoj televiziji u Crnoj Gori. Dakle, sve to omogućava da pripadnik manjinske grupe bude aktivni i integrisani član političke zajednice i da se istovremeno osjeća ravnopravnim sa ostalim članovima te političke zajednice u pogledu korišćenja jezika u medijama.

Smatram da ovdje, u Crnoj Gori, nema nijednog vida diskriminacije, ni prema Albancima, niti prema drugim manjinskim narodima.

Arta Đoković


Kulturna baština Roma u Crnoj Gori

Romi kao manjinska zajednica koja spada među najmanje integrisane u crnogorsko društvo ima bogatu kulturu, istoriju i jezik koji se čuva vjekovima. Romi unazad vjekovima nisu imali prilike pričati o sebi, i to ne zato što nisu željeli već zato što je romska zajednica u većini slučajeva u javnosti i društvenim tokovima prikazana kao zajednica koja nema baš nekih pozitivnih dostignuća i pozitivnih strana. Na osnovu podataka, informacija, vijesti većinska populacija stvara sliku o romskoj zajednici koja je obično puna predrasuda, stereotipa i diskriminacije.

Diskriminacija prema Romima je prisutna gotovo svakodnovno i sa njom se pripadnici romske zajednice suočavaju u svim sferama života. Diskriminacija djece iz romske zajednice je vidljiva tokom samog njihovog početka uključivanja u obrazovanje, počevši od predškolskog obrazovanja pa do visokog obrazovanja, koji mali broj pripadnika/ca romske zajednice završi.

Posebnu vrstu diskriminacije doživljava Romkinja. Ona je diskriminisana, možemo reći, samim rođenjem, samim tim zato što muški članovi u romskoj porodici imaju bolji položaj i bolju zaštitu nego Romkinje. Za Romkinju se smatra da treba biti vezana za kuću, obavljajući svakodnevne poslove i samim tim nema pravo zaposlenja. Obrazovanje im se u većini slučajeva prekida u nižim razredima osnovne škole, smatrajući od strane njene porodice da Romkinja veoma mlada treba zasnovati bračnu zajednicu. Partner treba biti izabran od strane njenih roditelja i u dogovoru sa drugom stranom, možemo reći da nastaje tzv. dječiji ugovoreni brak, kojim se narušavaju osnovna ljudska prava.

Romska zajednica se susreće i sa ostalim vidovima diskriminacije kao što je u oblasti zapošljavanja, zdrastva, segregacija...

Međutim u poslednjih par godina ima pomaka, zahvaljujući pokušajima države za integrisanjem romske zajednice u crnogorsko društvo, kao i radom nevladinog sektora koji se svakodnevno bave problemima romske zajednice sa ciljem poboljšanjem položaja romske zajednice u Crnoj Gori.

Ali po mom mišljenu, mediji posjeduju veoma veliki značaj koji može uticati na stvaranje bolje slike od strane većinske populacije prema romskoj zajednici u Crnoj Gori. Zapravo, možemo reći da predstavljaju jednu vrstu spone ili posrednika u povezivanju romske populacije i većinskog stanovništva i samog njihovog integrisanja i uključivanja u društvo.

Takođe, mediji mogu dovesti do različitih efekata, kako pozitivnih tako i negativnih. Kada kažemo pozitivne, misli se na smanjenje diskriminacije, predrasuda i stereotipa, a kada su u pitanju negativni efekti, dolazi se povećanja pomenutih, to jeste povećanje diskriminacije, predrasuda, stereotipa od strane većinskog stanovništva prema romsko-egipćanskoj zajednici.

Smatram da bi više pomaka, tj. da bi do bolje socijalizacije romske zajednice došlo ukoliko bi medji prikazivali neke pozitivne primjere iz romske zajednice, koji su se istakli kako obrazovanjem tako i uspješnim zaposlenjem, kao i pozitivnim primjerima samih uspješnih Romkinja. Kada kažem mediji, mislim na kako tradicionalne tako i društvene mediji, koji su u velikoj mjeri zastupljeni kod mlađe populacije, samim tim bi smanjili stopu vršnjačke diskrimacije.

Šejla Pepić


Bašta čiji plodovi zlata vrijede

U savremenom svijetu prepunom tehnologije, brzog života, i mogućnosti lakšeg prenošenja informacija, mnogi mladi ljudi ne poznaju u dovoljnoj mjeri kulturna dobra koja posjeduje naša Crna Gora. Razlozi za to su različiti. Neki od njih tiču se onoga šta je u medijima, štampi servirano. Vrijeme digitalizacije sa sobom je donijelo i odlazak iz krajnosti u krajnost. Ljudi će danas radije svoj dan započeti čitanjem skandaloznih vijesti nego što će se baviti upoznavanjem nasljeđa, tradicije i običaja, odnosno onim što je ostavilo svoj pečat u vremenu. Sama radionica djelovala je na mene stimulativno u smislu da promislim koje su to vrijednosti, ljudski potencijali određenih grupacija koje treba njegovati i promovisati. Jako je bitno i probuditi želju mladih ljudi da učestvuju kako u očuvanju same kulturne baštine tako i da daju sopstven doprinos u njenom razvijanju. Izdvojila bih nekoliko manjinskih grupa i način na koji ja smatram da treba da se istaknu u društvu.

RE populacija

Položaj pripadnika RE populacije u proteklih nekoliko godina se poboljšao. Negdje sam mišljenja da su od velikog značaja bili programi koje je sprovodila Evropska unija, čiji je fokus bio upravo na mladim ljudima. Uslijed dejstva migracija, stereotipa i predrasuda koji se vezuju za ovu populaciju većinski dio plodova i kulturnog bogatstva zanemarani su. Jezik ove populacije, koji bi trebao da predstavlja najveće kulturno dobro, vremenom isčezava i sve manje se koristi. Smatram da je potrebno stimulisati mlade ljude da pišu književna djela na svom jeziku, vode radio i televizijske emisije kako bi kod nekog ko je sa druge strane ekrana, ili u automobilu, probudili želju i interesovanje prvenstveno da upozna sve te stvari, možda i sam učestvuje u kreiranju sadržaja ili recimo podijeli neko svoje iskustvo. Osim ovoga, mišljenja sam da starija lica koja su pripadnici ove populacije u velikoj mjeri mogu uticati na očuvanje kulturne baštine. Dijeljem informacija vezanih za njihovo funkcionisanje u društvu, iznošenjem životnih priča, izradom nematerijalnih kulturnih dobara.

Muslimani

Kada je riječ o ovoj populaciji smatram da je potrebno obratiti pažnju na mnoge spomenike kulturne baštine koje Crna Gora posjeduje a da oni nijesu dovoljno poznati u javnosti. Osim toga, mišljenja sam da je potrebno izmijeniti sliku koja se vezuje za ovu kategoriju, a sve to baš na način što će se isticati kvaliteti i sva ona dobra koja su sačuvana u duhu tradicije, arhitekture, izrade recimo hidžaba i ćilima od posebnih materijala.

Kada je riječ o medijima moj fokus bi bile žene pripadnice ove kategorije. Danas su one sve više prisutne u društvu, međutim smatram da bi bilo poželjno da one češće izlaze u javnost i iznose svoje stvavove, kuvaju recimo u emisijama koje imaju takav karakter. A sve to u cilju njihovog lakšeg prilagođavanja i razmjene kulturnih obrazaca.

LGBTQ + populacija

Obzirom da ova populacija predstavlja spektar različitih kultura, koje su izmiješane i udružene zajedničkim ciljem, načini na koji bi medijski mogli da se promovišu su različiti. U skorijem periodu je to zaista tako. Kao ključni problem vidim samo činjenicu da pripradnik ove populacije ukoliko i postigne neki uspijeh ili izradi neko djelo ne eksponira se u javnosti zbog različitih razloga, koji se uglavnom tiču diskriminacije i samog osporavanja tog postignuća. Riješenje bi recimo bilo prisutnost u medijama upravo onih ljudi koji su ostvareni kao ličnosti i koje se bore da savladaju barijere koje se u društvu javljaju.

Kada se ponovo vratim na rad, čitajući ga, uočavam mnoge različitosti, međutim to su one različitosti koje naše malo crnogorsko društvo čini velikim i bogatim. Ono što je potrebno učiniti jeste prepoznati ovaj potencijal, uzgajati i njegovati plodove koji će zlata vrijedjeti.

Elma Orahovac